Još je grčki univerzalni naučnik Arhimed oko 250. godine p.n.e prepoznao potencijal navoja. Njegov „Arhimedov vijak“ nije služio kao spojni element, već kao sredstvo za prijenos vode – vijugava cijev koja se okretanjem koristila za podizanje tekućine. To se načelo i danas koristi u pumpama. No ideja da se dva čvrsta elementa trajno i snažno povežu spiralnim pokretom je tada rođena. Stoljećima su obrtnici usavršavali spojeve od metala i drva, koristili jednostavne vijke – no njihova je izrada bila mukotrpna, skupa i vrlo netačna. Svaki vijak bio je unikat. Kompatibilnost? Nepostojeća.
Standardizacija
U doba tehničkog zamaha na scenu stupa Henry Maudslay. Kovač i strojar po struci postao je poznat po prvom industrijski primjenjivom tokarskom stroju za izradu navoja vijaka s konstantnom preciznošću. Maudslay je konstruirao stroj s poprečnim pomakom i navojnom osovinom – mehanizmima koji su omogućavali precizno vođenje reznog alata duž osi obratka. Rezultat: vijci sa standardiziranim navojem – moguće ih je izrađivati serijski i međusobno zamjenjivati.
WEB KATALOG: Vijci za metal
(Autor: Amar Kahrimanović, )
