Sve U praksi

Kućica na drvetu

Oaza mira © A. Kuburović - Tesla

#U PRAKSI | Kućica na drvetu je nešto što smo svi u djetinjstvu priželjkivali, dok smo ih gledali samo na filmovima i maštali kako se penjemo i uživamo na nekoliko metara visine masivnog drveta. Vodeći se parolom da ništa nije nemoguće ako dovoljno želimo, fotograf iz Sarajeva je znao da će jednog dana imati kućicu na drvetu, sagrađenu vlastitim rukama.

Admir Kuburović, fotograf iz Sarajeva, nije znao na kakav način će ga jedan odmor u prirodi i boravak u šumi odvući iz užurbanog grada gdje svakodnevno boravi zbog posla kojim se bavi, te da će baš tu željeti provoditi svo slobodno vrijeme koje ima. „Baš tu, na imanju, nadomak Sarajeva, uz roštilj sa prijateljem, popeo sam se na drvo sa kojeg se prostire pogled na grad. Ja, vječiti zaljubljenik u pogled na Sarajevo, sa svih njegovih brda, znao sam da će baš tu, biti moja kućica na drvetu, i baš ću iz nje, gledati na grad. Roštilj se pretvorio u sakupljanje stare građe i kucanje eksera u drvo bijelog bora na visini od 7 metara“, objašnjava Admir kako je došao na ideju.

Fotograf postaje majstor

Kućicu na drvetu Admir je napravio sam, uz pomoć svoje djevojke. Želio je napraviti kućicu sa prelijepim pogledom na grad, koja će zadovoljiti sva čula jednog ljubitelja prirode. Svoje slobodno vrijeme je provodio zajedno sa svojom djevojkom, gradeći kućicu na drvetu. Zajedno su čvrsto vjerovali da će ostvariti Admirov dječački san. „Tada nisam imao nikakvo predznanje, osim kako se koristi građevinski alat i pribor. Na svu sreću, jaka volja i dostupne informacije u online svijetu, učinile su me majstorom."

Ljubav, trud i upornost

Svakodnevna upornost, slaganje daske na dasku, doveli su do pojavljivanja zidova kućice 3x3 metra. Tesla, kako je umjetničko ime fotografa, priznaje da nije bilo lako. Raditi bilo šta na drvetu i visini od 7 metara, nije jednostavno. Ali, kada imate viziju, već je kasno da odustanete. „Moje dvije ruke, uz pomoć njenih, dizale su grede, štafle i daske; ja sam bušio, rezao, visio na drvetu, dok je ona dodavala i čuvala mene da ne padnem, dok zabušim zid, postavim krov, ugradim prozor...“ objašnjava nam Admir kako je tekla izgradnja, te dodaje: „Izazov je sklopiti sve to, da ostane na svom mjestu. Ali osjećaj je neprocjenjiv.“

Admir je sam kreirao izgled svoje kućice, veličinu je prilagodio udobnosti, visinu krova vremenskim neprilikama, vezivao ju je za susjedne borove kako bi bila stabilna, a prozor smjestio prema fascinantnom pogledu na Sarajevo. Također, ručno izgrađene stepenice vode do kućice na drvetu.

Uređenje unutrašnjosti kućice Admir je prepustio djevojci i nije ni sumnjao u udobnost. Znao je da će to biti vlastita oaza mira, stvorena njegovim rukama, njegovi snovi pretočeni u stvarnost. Teslin moto je „Don‘t stop untill you are proud“, iako ponosan, sigurno neće stati. „Kućica na drvetu jeste moj prvi i najveći projekat, poslije nje se desila ljuljačka, krevet za ljuljanje, klupe za odmor, toalet... Rad me ispunjava, rezultati me čine sretnim, uživam boraviti u prirodi i svoju oazu mira kreiram sam“, završava fotograf koji nam je dokazao da kreativnost ne treba ograničavati i usmjeriti samo na jedno polje.

( )