Tamo gdje postoji rizik od bilo kakve ozljede moraju se nositi zaštitne rukavice. Zaštitne rukavice spadaju u osobnu zaštitnu opremu i regulisane su različitim normama. Rukavice proizvedene prema normama opsežno su testirane na njihovu izdržljivost, međutim i najbolji standard štiti samo od onoga za što su rukavice dizajnirane, pa je vrlo važno odabrati rukavice prema namjeni što je preciznije moguće npr. zaštita od posjekotina, zaštita od kemikalija, zavarivačke rukavice, rukavice za električare, itd. Osobna zaštitna oprema, a time i zaštitne rukavice moraju uvijek imati oznaku CE. Proizvođač time potvrđuje da su u skladu s „osnovnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima“ propisa EU. Bez CE oznake, oprema se ne smije staviti na tržište kao osobna zaštitna oprema.
Kategorizacija
Zaštitne rukavice općenito se dijele u kategorije I, II i III prema Uredbi (EU) 2016/425, u zavisnosti od rizika od kojih štite.
Rukavice za kemijsku zaštitu, uglavnom, su svrstane u kategoriju III – rukavice za velike rizike, koja zahtijeva certifikate o tipskom ispitivanju. Rukavice kategorije III predviđene su za zaštitu od smrtonosnih prijetnji ili ozbiljnog i nepopravljivog oštećenja zdravlja. Osim rukavica za kemijsku zaštitu, ova kategorija uključuje, npr. i opremu za osobnu zaštitu od struje. Uz CE oznaku, broj prijavljenog tijela koje je odgovorno za godišnje praćenje proizvoda mora biti naveden kao četverocifreni broj.
Kategorija I odnosi se samo na jednostavnu zaštitnu opremu protiv niskih rizika, čiji učinak korisnik može uočiti na vrijeme i bez opasnosti, npr. rukavice protiv površinskih mehaničkih ozljeda kao ili slabo agresivnih sredstava za čišćenje, čiji je učinak lako reverzibilan. Sve ostale zaštitne rukavice spadaju u kategoriju II – rukavice za zaštitu od rizika srednjeg intenziteta. Kako bi dokumentirali zaštitna svojstva zaštitnih rukavica prema kategoriji II, proizvođači dodatno označavaju ove zaštitne rukavice piktogramima koji upućuju na područja primjene, otpornost i brojeve osnovnih ispitnih standarda.
Piktogrami
Piktogrami pokazuju za što su rukavice testirane. Simbol „i“ u ili pored piktograma označava da treba obratiti pažnju na informacije proizvođača.
Stupanj zaštite
Nakon uspješnog prolaska testa, rukavica dobija odgovarajući piktogram. Ako je za piktogram predviđeno više pojedinačnih ispitivanja, uz piktogram je označen niz brojeva. Ovi brojevi se navode ispod piktograma i označavaju stupnjeve zaštite. Što je veći broj, to je bolji rezultat testa. Broj 0 znači da rukavica nije prošla ovaj pojedinačni test ili da nije testirana.
- otpornost na abraziju (broj ciklusa potrebnih za uništenje uzorka pri konstantnoj brzini) stupanj 1-4
- otpornost na rezanje oštricom (broj ciklusa potrebnih za uništenje uzorka pri konstantnoj brzini) stupanj 1-5
- otpornost na trganje (maksimalna snaga potrebna za trganje uzorka) stupanj 1-4
- otpornost na probijanje (maksimalna snaga potrebna za probijanje uzorka standardnim šilom) stupanj 1-4
Norme
Norma EN 420 (odnosno njena zamjena EN 21420) određuje općenite zahtjeve za izgled i kroj rukavica, neškodljivost, uputstva za održavanje, veličine, udobnost i opip, prozračnost i upijanje, te pravilno označavanje i informacije koje treba dostaviti proizvođač.
EN 388 označava rukavice za zaštitu od mehaničkih rizika. Zahtjevi, ispitne metode, označavanje i informacije o proizvođaču za zaštitne rukavice protiv mehaničkih rizika abrazije, rezanja, kidanja, bušenja i - ako je primjenjivo - udara. Rukavice označene samo ispitnim parametrima od A do D certificirane su prema EN388:2003.
Norma EN 407 određuje termičku otpornost za rukavice koje štite od topline i/ili vatre. Piktogram za termičku otpornost sadrži šestocifreni broj koji označava stupnjeve 1-4 za otpornost na zapaljivost, kontaktnu toplinu (100 do 500, konvekcijsku i radijacijsku toplinu, otpornost na manje i veće raspršivanje rastopljenih metala.
Norma EN 511 određuje zahtjeve i metode ispitivanja za rukavice za zaštitu od hladnoće do -50°C. rukavice protiv konvektivne hladnoće ili kontaktne hladnoće do -50°C. Ispitani stupnjevi otpornosti odnose se na rizike klimatke ili industrijske hladnoće s konvekcijskim prijenosom ili putem kontakta (0 od 4), te vodootpornost uzorka (0 ili 1).
EN 374 definira zahtjeve za, postupke ispitivanja i označavanje radnih rukavica koje su namijenjene za zaštitu od kemikalija i mikroorganizama. Ispituje se prodiranje kemikalije u zaštitnu rukavicu kroz oštećena ili porozna mjesta u materijalu ili nepropusne šavove, tzv. penetracija, kao i permeacija, odnosno vrijeme koje je potrebno određenoj kemikaliji da prođe kroz materijal.
Ispituje se otpornost rukavica na 18 različitih kemikalija i izmjereno vrijeme propusnosti dijeli se na 6 razina – od 1 - više od 10 min, 2 - više od 30 min, do 6/više od 480 min. Na temelju rezultata ispitivanja penetracije (prodiranja) i propusnosti, radne rukavice se dijele u tri tipa – ABC, pri čemu je:
- A otpornost više od 30 minuta na najmanje 6 kemikalija
- B otpornost više od 30 min na 3 kemikalije
- C otpornost više od 10 min na 1 kemikaliju
Uz naznaku o kojoj se vrsti radi, ispod piktograma su naznačena i kodna slova kemikalija od kojih rukavica štiti prema rezultatima ispitivanja propusnosti (A/metanol, B/aceton, C/acetonitril, D/metilen klorid, E/ugljikov disulfid, itd). Ukoliko su rukavice otporne na virus ispod piktograma je navedena riječ „VIRUS“.
Kvaliteta rukavica se iskazuje prihvatljivom razinom kvaliteta AQL (Acceptable Quality Limit) i izražava se kao broj grešaka na 100 komada rukavica, dobija se na osnovu testova propuštanja kemikalija zbog nepravilnosti i pukotina u materijalu. Što je AQL manji, manji je i broj grešaka i bolja kvaliteta rukavica.
Zahtjevi i metode ispitivanja rukavica koje se koriste za ručno zavarivanje metala, rezanje i slične tehnike uređene su normom EN12477. Rukavice za varioce podijeljene su u dvije grupe :
- B - kada se traži „dobar opip“ odnosno kada je potrebna visoka spretnost (npr.kod TIG zavarivanja)
- A - za ostale postupke zavarivanja gdje je potrebna niža spretnost.
Neke od ostalih normi tretiraju medicinske rukavice (EN 455), rukavice od izolacijskog materijala za rad pod naponom (EN 60903) rukavice za zaštitu od motorne pile (EN 381), rukavice za zaštitu od ionizirajućeg materijala i radioaktivne kontaminacije (EN 421), antivibracijske rukavice (EN 10819), rukavice za zaštitu od pesticida (EN 18889), itd.
Materijali
Kada je riječ o radnim rukavicama za zaštitu od toplinskih opasnosti, pravi se razlika između prirodnih i kemijskih vlakana. Također se razlikuju po debljini niti, gustoći uboda i premazu. Radne rukavice od prirodnih vlakana kao što je pamuk posebno su prikladne za suhi rad, ali za razliku od radnih rukavica od kemijskih vlakana kao što su aramid, najlon, akril ili kevlar, one nude slabu zaštitu. Radne rukavice od kože pokazale su se posebno korisnima za zaštitu od mehaničkih opasnosti.
Rukavice od prirodnog lateksa, nitrila, neoprena i PVC-a pokazale su se učinkovite za zaštitu od kemikalija i pri radu s biološkim agensima.
Pri radu s toplinom ili vatrom preporučujemo zaštitne rukavice od umjetnih organskih vlakana poput poliamida. Kožne rukavice se mogu koristiti na temperaturama ispod 200 °C. Zaštitne rukavice od stakloplastike prikladne su za visoke temperature. Posebno dobru zaštitu od hladnoće pružaju rukavice s termoizolacijskim slojem. To uključuje radne rukavice s hrapavim unutarnjim premazom i rukavice s vodootpornim vanjskim premazima. Najčešći vanjski premazi su od poliuretana (PU), nitrila, nitrilne pjene i lateksa:
- PU je posebno tanak i pruža dobru taktilnu osjetljivost.
- Nitril je gladak, gust i nudi dobru zaštitu od ulja, masti i tekućina.
- Nitrilna pjena dobro apsorbira udarce, prozračna je, fleksibilna i samo ograničeno propušta tekućine.
- Zbog svoje debljine lateks pruža dobru zaštitu od oštrih i grubih predmeta.
WEB KATALOG: Zaštita za ruke
(Autor: Snježana Abramović, )
